Najgori ubojica iz Rusije bio je – Aleksandar Makedonski

Raspad Sovjetskog saveza nije se odrazio samo na gospodarstvo već i na sve sfere društva

Malo tko je bio u stanju sakriti se od ovih notornih ubojica. U tzv. “divljim” devedesetima, godinama kolapsa Sovjetskog Saveza, plaćene ubojice se moglo naći na svakom koraku. Ubijalo se za male novce (oduzimali su život i za 500 dolara). No, plaćeni ubojice o kojima će ovdje biti govora bili su elita, a njihove najčešće žrtve su bile vođe mafijaških klanova.

Saša Makedonski (Aleksandar Solonik)

Saša Makedonski je presudio nekim od najpoznatijih ruskih kriminalaca 90-ih godina. Dobio je nadimak zbog “pucanja na makedonski način” (izraz koji je ušao u ruski jezik još krajem 19. stoljeća, a znači istovremeno pucanje iz dva pištolja ili revolvera).

To je bio vjerojatno najpoznatiji ruski plaćeni ubojica krajem prošlog stoljeća. Bio je hrabar i pratila ga je sreća. Njegova zlodjela su opisana u 2 igrana filma, 9 serija, 3 knjige i u mnogim dokumentarcima.

Poslije vala hladnokrvnih ubojstava, nekoliko uhićenja (tri puta je bježao iz pritvora; jednom je iskočio kroz prozor sudnice i sjeo u pogrebno vozilo koje ga je čekalo ispred ulaza u sud), pobjegao je u Atenu. Iznajmio je kuću u kojoj je živio sa svojom 22-godišnjom djevojkom manekenkom, Svjetlanom Kotovom.

Makedonski je prekinuo sve veze sa svojim poslodavcima i njihovi su se odnosi pogoršali do te mjere da je Saša koristio njihove fotografije kao mete vježbajući pucanje. Iskusni ubojica nije razmišljao o tome da njegovu kuću prati, snima i prisluškuje ne samo grčka policija, već i ruska mafija.

Vođe ruske mafije su odlučile da ne čekaju kada će ih Makedonski napasti i poslale su po njegovu dušu drugog najpoznatijeg ubojicu – Sašu Soldata. Njih dvojica su se dobro poznavala i Makedonski je rado došao s djevojkom u kuću gdje je odsjeo Soldat s još dvojicom “prijatelja”.

Uskoro je grčka policija pronašla tijela Makedonskog i Kotove zakopana na različitim mjestima. Sašu su ugušili, a Svjetlani slomili podjezičnu kost, te ju raskomadali nakon toga.

Aleksandar Pustovalov

Saša zvani Soldat (vojnik) je završio glazbenu školu, radio u tvornici opreme za kozmonautiku u Moskvi, a zatim dobio poziv za vojsku. Dospio je u elitno mornaričko pješaštvo. Zavolio je vojnički život i tražio je da ga pošalju na front u Prvom čečenskom ratu 1994., ali to se nije dogodilo.

Nesretan zbog toga što njegova vojna karijera ne napreduje, Soldat se upustio u noćni život. Poslije krvave tuče u baru, članovi jedne moskovske bande mu nude da im se pridruži. Tako je Saša konačno dobio mogućnost da pokaže svoje smrtonosne sposobnosti koje je stekao u vojsci.

Soldat je bio posebno domišljat kada je planirao ubojstva, a maskiranje je bilo jedna od njegovih glavnih odlika. Npr., jednom se pridružio grupi zidara i danima radio s njima, a zatim ih poveo u restoran gdje je obično svraćala njegova nova žrtva.

Ubijao je kada su ga najmanje očekivali, i stekao ugled talentiranog glumca i nemilosrdnog ubojice. Konačno je uhićen 1999. i osuđen na 24 godine zatvora, što znači da će kroz šest godina biti slobodan čovjek.

Šepavi Maks (Maksim Lazovski)

Za razliku od Makedonskog i Soldata, Šepavi Maks nije imao nikakva razočaranja i neuspjehe u životu. List “Kommersant” je pisao da su njegovi novinari imali priliku razgovarati s njim i da su stekli dojam da to nije nikakav ubojica. Više je sličio na poslovnjaka koji trguje naftom i ima četiri privatna zrakoplova.

Iza te maske se ipak skrivao krvolok. Šepavi Maks (ozlijedio je nogu u prometnoj nesreći) nije samo iznuđivao novac od poslovnjaka i ubijao svoje suparnike, već je i organizirao više terorističkih napada u Moskvi.

Poznat je po svom brutalnom i drskom pristupu “poslu”. 1993. on i njegovi ljudi su otvorili vatru iz automatskom oružja u strogom centru Moskve i ubili petoricu dužnika. Iste godine Maks se posvađao s radnicima jednog parkirališta. Vratio se kasnije da bi bacio bombu na njih.

Njegov popis žrtava se čini beskrajnim, ali policija ga napokon uhićuje 1996. godine. Za posjedovanje oružja bez dozvole i korištenje lažnih isprava osuđen je (na sveopće čuđenje) na samo dvije godine zatvora, tako da je odrobijao svoje do kraja sudskog procesa.

Šepavi Maks je postao religiozan. Čim je pušten iz zatvora 2000. godine ubijen je u blizini jedne crkve u Moskovskoj oblasti. Tko je naručio njegovo ubojstvo i tko je pucao, nikad se nije saznalo.

Povezani Članci


Notice: Constant WP_USE_THEMES already defined in /home/prirodai/public_html/stanipani/index.php on line 14